Sastav Podvinčani djeluje od 1996. g., a naziv je dobio po zaselku Podvinci iz Gornjeg Jesenja, odakle je dio članova. Izvorište i uporište većine njihovih pjesama bogata je glazbena i jezična tradicija jesejanskog kraja, kraja u kojem se oduvjek živjelo i žuhko i slatko, kraja u kojem su žmehke posle ublažavale nesvakidašnje prirodne ljepote, druženja sa mužikom i popevkom i milozvučnost kaja. Nostalgične slike iz prošlosti jesejanskog zagorskog kraja i ljudi sa svojim navadama, dobrim i lošim, osebujni su svijet pjesama Podvinčana. Njihovu pak glazbenu posebnost daju violine, dvije do tri u sastavu, ovisno o potrebi. Nekoliko svojih kultnih pjesama od himničke Pjesme Jesenju (To Vam je naše Jesenje) do Moj gruntek duguju pokojnoj Anici Fotak - Malogorski , naturaliziranoj jesejanki, koja je došavši sa strane znala proniknuti u dušu ovdašnjih ljudi i kraja u kojem žive, i tako postala domaćom.

Inspirirao je Podvinčane i slikar Štefek Janžek, u čijoj su se kući, okupljali u svojim počecima. Od Štefekovih slika i priča učili su da je zemlja blagoslov, a teški život , radost - ako mu se i kroz pjesmu da puni smisao. I na svom trećem albumu "Puti naše mladosti" ostaju vjerni korijenima i tradiciji, a posebno vrijedi izdvojiti pjesmu Bele kmice koja je došla kao plod suradnje sa glazbenikom Brankom Meglajecom i pjesnikom Stankom Piskačim. Ta pjesma dokaz je da i danas mogu nastajati pjesme antologijske vrijednosti oslonjene na tradiciju. Sudjelovanja na festivalima Zagorska krijesnica u Krapini i Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači zoran su dokaz njigovog kontinuiranog rada na kvaliteti i glazbenoj prepoznatljivosti.

Svakako treba spomenuti i njihovu najveću hit pjesmu "Kad procvatu jabuke", a koju je proizašla kao plod suradnje s jednim od najpoznatijih glazbenika s ovih prostora, gospodinom IVICOM PEPELKOM. Postala je glavni hit svih zagorskih radio-postaja i bez nje je postala nezamisliva skoro svaka zagorska veselica.